Zamislite sajber bezbednost kao slojevitu zaštitu – kao da oblačite više slojeva odeće kako biste se zaštitili od hladnoće. Svaki sloj ima svoju svrhu: jedan štiti od virusa, drugi od phishinga, treći od neovlašćenog pristupa… Ali, među tim slojevima važnu ulogu ima i enkripcija podataka ili šifriranje podataka.
U firmama se ona koristi da bi se ispunili zakonski zahtevi, ali i iz jednog vrlo jednostavnog razloga – jer onemogućava hakerima lak pristup podacima. Bez posebnog ključa za otključavanje, fajlovi su praktično nečitljivi.
Međutim, iste potrebe za bezbednošću koje postoje u poslovnom okruženju mogu postojati i kada je reč o privatnim fotografijama, važnim dokumentima ili bekap drajvovima. Pa zašto onda istu zaštitu ne bismo primenili i kod kuće?
Enkripcija: osnovni element sajber bezbednosti
Kada preduzeća ne primenjuju enkripciju podataka, rizikuju da se suoče sa ozbiljnim posledicama. Tako je bilo i u slučaju velikog hakerskog napada na kompaniju Equifax – zbog podataka koji nisu bili enkriptovani, hakeri su uspeli da kompromituju informacije o 147 miliona Američkih građana.
Malo je verovatno da će ovakav incident biti poslednji veliki udar na poslovni svet, iako on jasno ukazuje na ozbiljan problem – nedostatak znanja i nemar kada je reč o sajber bezbednosti.
Zaštita dragocenih uspomena
Iako se važnost enkripcije posebno naglašava kada su u pitanju poslovni subjekti i sistemi, ona itekako ima smisla i za nas – “obične” korisnike. Fotografije, lični dokumenti, CV-jevi ili poreske prijave, svi ti podaci zaslužuju zaštitu – jer vrednost nije samo u tome što ih imamo, već u tome što ne želimo da ih i neko drugi ima.
Zamislite sledeću situaciju: stigne vam e-mail sa dodatkom koji izgleda sasvim legitimno – PDF koji vas poziva da pogledate neki sadržaj. Kliknete, otvorite, a u pozadini se pokreće malver koji može da “pokupi” sve što mu je dostupno na vašem računaru. I ako bezbednosni softver ne reaguje na vreme, fajlovi mogu završiti u pogrešnim rukama.
Ako su ti fajlovi prethodno enkriptovani, oni su za napadača nečitljivi, odnosno praktično beskorisni. Bez ključa za dešifrovanje, sve što vidi je niz nerazumljivih karaktera – kao da pokušava da otvori zaključan sef bez kombinacije.
Zato je dobra praksa da se ključni podaci – bilo na računaru, USB-u ili čak na Cloudu – dodatno zaštite enkripcijom. Ne košta ništa osim nekoliko minuta vašeg vremena (u nastavku teksta ćemo vam pokazati kako), a može vas poštedeti velikih glavobolja.
Kako zapravo funkcioniše enkripcija – i zašto je važna, čak i ako niste IT stručnjak
Zamislite da vaše važne informacije – poput dokumenata, poruka ili fotografija – zaključavate u sef. Taj “sef” je enkripcija. Kada podatke enkriptujete oni se pretvaraju u nečitljiv niz simbola, koji nema nikakvog smisla nikome ko nema ključ da ih otključa. Oni su takvi beskorisni napadaču, jer ne može da ih iskoristi, preproda ili zloupotrebi.
U praksi, postoje dve osnovne vrste enkripcije:
- Simetrična enkripcija koristi jedan te isti ključ za zaključavanje i otključavanje podataka. Ovo je brzo i jednostavno, pa se često koristi za zaštitu fajlova na uređajima ili USB-ovima.
- Asimetrična enkripcija koristi dva ključa – jedan javni (koji može deliti svako), i jedan privatni (koji ostaje samo kod vas). Jedan ključ šifruje, a drugi dešifruje poruku. Ova metoda je česta kod aplikacija za sigurnosnu komunikaciju, kao što su poslovni mejlovi ili platforme za razmenu poruka.
U nekim slučajevima, koristi se kombinacija obe metode – kako bi se obezbedila i brzina i maksimalna sigurnost.
Suština? Enkripcija je način da vaše podatke učinite beskorisnim bilo kome ko pokušava da im pristupi bez dozvole. Čak i ako neko “ukrade” fajl, bez ključa neće moći da vidi sadržaj. To je jedan od najefikasnijih načina da čuvate digitalnu privatnost – u kancelariji, kod kuće ili na putu.
Kada je reč o simetričnoj enkripciji, ona se najčešće koristi kod enkripcije diskova i uređaja za skladištenje podataka.
Postoji i pojam heširanja (hashing), koje funkcioniše tako što se čitljiv tekst (plaintext) kroz heš algoritam pretvara u tzv. heš vrednost. To možete zamisliti kao stvaranje jedinstvenog otiska prsta za određeni podatak – na primer, lozinka se “zamuti” i pretvori u nečitljiv niz, upravo da bi bila zaštićena u slučaju da neko neovlašćeno dođe do baze podataka.
Upravo to rade menadžeri lozinki – čuvaju vaše šifre u heširanom obliku kako bi ih zaštitili od zloupotrebe.
*heširanje (hashing) nije isto što i enkripcija, jer jednom heširana vrednost ne može da se dešifruje nazad

Dodatna brava na vratima
Danas je bezbednost postala standard, a ne luksuz. Zato proizvođači uređaja i softvera sve češće ugrađuju enkripciju direktno u svoje proizvode – kao osnovnu zaštitu, a ne kao dodatnu opciju.
Na primer, Samsung telefoni imaju opciju Secure Folder, koja radi uz pomoć njihove Knox bezbednosne platforme. To znači da možete odvojiti određene aplikacije i podatke u poseban, zaštićen prostor na telefonu. Taj prostor je dodatno zaštićen – mora se otključati posebno, uz PIN, šifru, šablon ili otisak prsta. I ako neko uspe da otključa telefon, neće moći da uđe u taj “separatni sef” bez dodatne autorizacije.
Drugim rečima – ne stavljate samo ključ u bravu, već i dodatnu rezu. I sve to vam je već dostupno, bez dodatne instalacije.
Kada su u pitanju računari, Windows 11 nudi mogućnost enkripcije fajlova, foldera ili celog diska. Pojedinačni fajlovi ili folderi mogu se enkriptovati preko opcije u “Properties”. Proces je prilično jednostavan:
- Kliknite desnim dugmetom miša na željeni fajl ili folder,
- Odaberite opciju “Properties”,
- Zatim kliknite na dugme “Advanced”,
- I čekirajte opciju “Encrypt contents to secure data”.

Ako želite da enkriptujete čitav disk, dovoljno je u podešavanjima potražite opciju “Data Encryption” i pratite uputstva koja se pojave.
Pored osnovnih opcija koje nude operativni sistemi ili proizvođači uređaja, nezavisni provajderi bezbednosnih rešenja, poput ESET-a, takođe nude enkripciju – jer je ona danas ključni deo svakog ozbiljnog digitalnog Sistema zaštite.
Za korisnike koji žele dodatnu sigurnost podataka, danas su dostupna rešenja koja omogućavaju enkripciju važnih fajlova i fotografija, kao i naprednu zaštitu foldera. Jedna od korisnih funkcionalnosti jeste mogućnost kreiranja liste osetljivih fajlova i foldera koji se štite od neovlašćenih promena – posebno od pretnji kao što su ransomware (koji zaključava fajlove radi ucene) ili wiperware (koji ih briše).
Takođe, moguće je kreirati virtuelni enkriptovani disk na računaru ili USB memoriji – prostor koji je dodatno zaštićen i dostupan samo uz odgovarajuću autentifikaciju.
Na ovaj način, i u slučaju krađe, gubitka memorije ili sajber napada, vaši važni podaci ostaju nedostupni trećim licima, čime se rizik od zloupotrebe znatno smanjuje.
Enkripcija – bliža nego ikad
Upoznavanjem sa enkripcijom i njenom primenom u svakodnevnom životu, korisnici mogu ostati korak ispred zlonamernih aktivnosti, koje bi, u suprotnom, mogle dovesti do krađe ili zloupotrebe vrednih podataka. Ipak, važno je napomenuti da enkripcija ne bi trebalo da bude ni prva ni poslednja linija odbrane. Ona je samo jedan sloj u širem sistemu zaštite. Ključ je u pravovremenoj prevenciji – a enkripcija je samo deo tog pristupa. Za ostale slojeve zaštite, važno je stalno pratiti preporuke iz oblasti sajber bezbednosti i edukovati se kroz relevantne izvore.
Ne morate biti stručnjak da biste se ponašali odgovorno u digitalnom prostoru – ponekad je dovoljno samo da “zaključate” ono što vredi.
Deo teksta preuzet sa: Lock and key: Securing important files with encryption